| ‘‘yattha nu kho, bhante, na jāyati na jīyati na mīyati [na jiyyati na miyyati (syā. kaṃ. ka.)] na cavati na upapajjati, sakkā nu kho so, bhante, gamanena lokassa anto ñātuṃ vā daṭṭhuṃ vā pāpuṇituṃ vā’’ti? | 「尊者よ、およそ生まれず、衰えず、死なず、没せず、再生しないような世界の果ては、行くことで知り、見、達することはできるのだろうか?」と。 |